Ono što je zajedničko chatu, blogu i forumu jest korištenje nadimaka koje posjetitelji sami izaberu, što im pruža anonimnost. To znači da korisnici međusobno ne znaju tko je tko u stvarnom životu, ne znaju imena i prezimena, adresu, broj telefona. Jedni o drugima znaju samo ono što se iznese na internetu. Anonimnost stoga omogućuje ljudima da budu otvoreni i podijele s drugima stvari koje bi im bilo neugodno izreći nekome tko ih poznaje. Moguće je zatražiti pomoć u rješavanju nekog problema ili izreći mišljenje o nekoj temi, bez straha da će biti prepoznati i da će zbog toga imati neugodnosti.
Međutim, anonimnost može biti i otvorena pozivnica svima koji žele zloporabiti takav način komunikacije. Često na forumu ili chatu mogu se naći prijatelji s kojima dopisivanje može biti vrlo zabavno i poučno.
Ali nisu svi korisnici interneta dobronamjerni, a od nekih se mogu doživjeti i velike neugodnosti.
Netko na chatu, forumu ili blogu može vrijeđati, prijetiti i/ili pisati o drugima stvari koje nisu istinite ili koje su privatne i tajne. Posebno morate obratiti pažnju na mogućnost da vaše chat poruke osoba s kojom više niste prijatelj ne iskoristi za vaše zlostavljanje, ili pak da vas netko namjerno uvuče u chat razgovor kako bi od vas izvukao određene informacije ili čak tajne.
Često je to upravo netko koga poznajemo, možda prijatelj s kojim smo se posvađali ili netko iz društva tko je ljubomoran.
Ta osoba može misliti da, ako koristi nadimak i nitko ne zna kako se zove, može činiti što želi, pa i gnjaviti druge.
Nasilje preko interneta, u svijetu poznato kao cyberbullying, opći je pojam za svaku komunikacijsku aktivnost cyber tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro. Tim oblikom nasilja obuhvaćene su situacije kad je dijete ili neka osoba izložena napadu drugog djeteta, osobe ili grupe djece, putem interneta ili mobilnog telefona.
Postoje dvije vrste nasilja preko interneta: izravan napad i napad preko posrednika.
Izravan napad događa se kad internetski zlostavljač: -šalje uznemirujuće poruke mobitelom, e-mailom ili na chatu -ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu -objavljuje privatne podatke i neistine na facebooku, google, na chatu, blogu ili internetskoj stranici -šalje uznemirujuće slike putem e-maila ili MMS poruka na mobitelu -postavlja internetske ankete o žrtvi -šalje viruse na e-mail ili mobitel -šalje pornografiju i neželjenu poštu na e-mail ili mobitel -lažno se predstavlja kao druga osoba.
Nasilje preko posrednika događa se kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, koja toga najčešće nije svjesna. Oni su posrednici u zlostavljanju, a toga nisu ni svjesni.
Počinitelj može staviti oglas seksualnog ili provokativnog sadržaja u ime žrtve s njezinim brojem mobitela ili adresom. Na taj način zlostavljana osoba može doživjeti mnoge neugodnosti i naći se u opasnosti. Napad preko posrednika najopasnija je vrsta nasilja preko interneta jer često uključuje odrasle, među kojima ima mnogo ljudi s lošim namjerama.
Što obuhvaća takav oblik nasilja?
Nasilje putem interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može uključivati distribuciju ili slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun zlostavljanih osoba.
Nasilje na internetu uključuje i “provaljivanje” u tuđe e-mail adrese te slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima.
Cyberbullying se najčešće izvodi oblicima komunikacije u kojima identitet počinitelja može biti skriven. Nedostatak socijalnih i kontekstualnih naznaka, kao što su govor tijela i ton glasa, može imati mnoštvo učinaka: nema opipljive, afektivne povratne informacije o tome je li ponašanje preko interneta prouzročilo štetu drugome. Anonimnost počiniteljima nasilja preko interneta daje osjećaj da nekažnjeno mogu ne poštovati socijalne norme i ograničenja, što rezultira već navedenim ponašanjem.
Zbog prijetnji, ali i uvreda koje su pretrpjeli na siteu Ask.fm do sada se ubilo 9 tinejdžera, uglavnom iz Amerike i Velike Britanije
Foto: Kristina Štedul Fabac/ PIXSELL
Kako govor mržnje, mobbing i izrugivanje pojedincima može rezultirati tragičnim ishodom najbolje znaju roditelji, najbliži i prijatelji devet tinejdžera koji su zbog takvog tretmana nerijetko od svojih vršnjaka na ovoj društvenoj zajednici na koncu počinili samoubojstvo u cvijetu svoje mladosti.
Javnost u Velikoj Britaniji, SAD-u, ali i cijelom svijetu strahuje da broj tinejdžera samoubojica nije konačan jer je na toj stranici govor mržnje redovita pojava Što se uistinu događa s tim mladim ljudima, tek ostaje da odgonetnemo, ali prema sadržaju kontakata između komentatora i žrtvi u ovim slučajevima, razvidno je da je riječ o klasičnom obliku cyber zlostavljanja koje u najekstremnijim slučajevima poprima fatalne posljedice.
Što je to Ask.fm i kako je postao tako popularan primarno kod najmlađih?
Ova kontroverzna i popularna socijalna mreža pokrenuta je u Latviji 16. lipnja 2010., a osnovna je odrednica ta da sudionici u komunikaciji mogu potpuno anonimno postavljati pitanja i komentirati i davati odgovore.
Stranica daje mogućnost da svaki korisnik anonimno izvrijeđa nekog drugog korisnika, psuje, prijeti, maltretira i omalovažava sugovornike bez ikakve kontrole ili posljedica. Te devijacije redovita su pojava na ovoj stranici koji trenutačno ima oko 65 milijuna korisnika u svijetu.
Izuzetno važan dio problema leži i u činjenici kako maloljetnici čine više od polovine tog broja. Zbog toga, ali i zbog svoje izuzetne senzitivnosti na kritiku i podsmijeh idealna su meta onima koji vrebaju potencijalne žrtve. Ask.fm omogućava korisnicima anonimnu komunikaciju među sobom, postavljanje pitanja i davanje odgovora jedni drugima. Stranica je u posljednje vrijeme preplavljena ekstremno uznemirujućim sadržajem, između ostalog i najodvratnijim uvredama.
Nakon pojave sve učestalijih samoubojstava i toleriranja mržnje i nasilja, u Britaniji je ova mreža postavljena na stup srama i povela se javna kampanja o njezinu bojkotu. Među kompanijama koje su otkazale suradnju s mrežom Ask.fm, zbog nedavnog nesretnog slučaja kada je tinejdžerka izvršila samoubojstvo jer je doživljavala psihičko zlostavljanje preko Ask.fm-a, nalaze se i British telecom, McDonald’s, British airways, eBay, Vodafone, list “The Sun”. Na odluku o prestanku reklamiranja vjerojatno je utjecala i izjava britanskog premijera Davida Camerona koji je pozvao na “bojkot neodgovornih web-stranica”.
- Postoji nešto što svi mi možemo uraditi i kao roditelji i kao korisnici interneta, a to je da ne koristimo ovakve problematične stranice. Bojkotirajte ih, ne idite tamo, ne registrirajte se na njih – rekao je Cameron.
Pretpostavlja se da je site “Ask.fm” zarađivao pet milijuna funti godišnje od reklama. Sada se priča da je i Google, koji je treća strana u oglašavanju mnogih kompanija, počeo postavljati pitanja u vezi sa sadržajem kontroverzne stranice.
- Mi ne dopuštamo reklame na web-stranicama koje promoviraju mržnju, rasnu netoleranciju ili nasilje – izjavio je glasnogovornik Googlea.
Osnivači stranice Ask.fm Mark i Ilja Terebin napisali su otvoreno pismo u kome tvrde da svako zlostavljanje shvaćaju veoma ozbiljno. “Ogromna većina naših korisnika koristi site na odgovarajući način i samo traži da se zabavi”, navode u pismu. Oni dodaju da će zaposliti još moderatora i radnika u korisničkoj službi.
David Smith (45), otac Hanne koja je izvršila samoubojstvo, kaže kako se njegova kći ubila jer je doživljavala maltretiranje na Ask.fm-u.
Hannah Smith je dugo trpjela zlostavljanje vršnjaka na svom Ask.fm profilu. Maltretiranje i ponižavanje dovelo ju je do očajničkog poteza i ona se na koncu objesila. Zlostavljanje ove nesretne tinejdžerke trajalo je mjesecima.
Djevojku su mrtvu pronašli roditelji, a tinejdžerica se objesila zato što su joj na stranici Ask.fm anonimci pisali odvratne komentare poput ‘Umri’ ili ‘Oboli od raka’. Maltretiranje žrtve trajalo je mjesecima, a zbog njenog samoubojstva, roditelji i prijatelji sada traže da se Ask.fm u potpunosti zabrani. Hannah nije jedina koja je zbog zlostavljanja na spomenutoj stranici sama sebi oduzela život. Do sada je sebi život oduzelo ukupno devet tinejdžera u cijelom svijetu.
Hannu su zlobni korisnici vrijeđali zbog njezine tjelesne težine, smrti ujaka i zbog sklonosti samoozljeđivanju. Nagovarali su je da popije izbjeljivač, a ni prijetnje nisu izostale. Zbog svega toga djevojka je tragično završila, a njen shrvani otac David preko Facebooka apelira na roditelje da spriječe djecu da koriste Ask.fm. Također, želi da kreatori stranice budu procesuirani na sudu. Istu stranicu stručnjaci za sigurnost nazivaju rajem za one koji uhode djecu preko interneta. Hana je pronađena obješena u svojoj sobi u Lesterširu. On se pita koliko se još ovakvih slučajeva treba dogoditi da bi kontroverzni site bio ukinut. Hanina maćeha za novine je ispričala kako je Hana bila vesela, pametna djevojka te da nije pokazivala nikakve znake da nešto nije u redu. I nije samo Ask.fm ozloglašen po pitanju maltretiranja i cyber bullyinga i mobbinga. Takav scenario je gotovo pa identičan i na ostalim društvenim mrežama, ali većina njih koristi se alatima i moderatorima koji uklanjaju neprikladne sadržaje, dok kod Ask.fm-a to baš i nije slučaj. Jedina zaštita kod ovakvih slučajeva je razgovor s djecom i tinejdžerima na prvi znak potištenosti, svaki oblik cyber zlostavljanja prijaviti policiji i dakako educirati mlade o opasnostima na koje mogu naići na internetu. Tu je ogromna odgovornost i uloga edukacijskih ustanova i psihologa koji moraju naći odgovore na nove izazove koje pred njih stavljaju novi načini psihološkog zlostavljanja na prvom mjestu onih najmlađih.
Definicija; Virtualno zlostavljanje je svako namjerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili skupine ljudi uporabom informatičkih i/ili telekomunikacijskih sredstava, čija je namjera oštećivanje ili zlostavljanje drugih.
Definicija američkog “National Crime Prevention Councila” o virtualnom zlostavljanju glasi “kad se Internet, mobiteli ili drugi uređaji rabe za postavljanje tekstova ili slika namijenjenih vrijeđanju ili uznemiravanju druge osobe.”
OPASNOSTI INTERNETA
Virtualno zlostavljanje može biti tako jednostavno poput nastavljanja slanja e-pošte (e-mailova) nekome tko je rekao da ne želi više kontakt s pošiljateljem, ali ono može također uključivati i prijetnje, seksualne primjedbe, pogrdne nazive (govor mržnje), grupno napadanje žrtava njihovim ismijavanjem u facebook grupama, na raznim forumima, pisanje lažnih tvrdnji kao činjenica s ciljem ponižavanja.
Virtualni zlostavljači mogu otkriti žrtvine osobne podatke (npr. pravo ime, adresu, ili radno mjesto/školu) na web stranicama ili forumima, mogu ih lažno predstavljati s ciljem objavljivanja materijala u žrtvino ime koji ih izvrgava ruglu, kleveće ili ismijava. Neki zlostavljači mogu slati prijeteće i vrijeđajuće e-mailove i instantne poruke žrtvama ili njihovim poznanicima, dok drugi objavljuju tračeve ili glasine i potiču ostale na mržnju i grupno zlostavljanje žrtve.
Kako prepoznati osobu koja se bavi virtualnim zlostavljanjem drugih? Vrlo teško, jer takve osobe nikome ne pokazuju svoje pravo lice.
Ove osobe su u stvari velike kukavice. Nikada neće napasti nekoga tko je jači i snažniji od njih. Uvijek za žrtvu odabere osobu nad kojom na neki način može vladati. Da bi u tome uspio, zlostavljač nikad ne pruža žrtvi nikakvu mogućnost da pruži otpor. Zlostavljač iz kukavičluka ne smije ući u bitku sa osobama koje imaju jednake izglede i šanse u borbi, tada bi žrtva mogla postići premoć i zlostavljač bi izgubio.
Nuspjeh bi zlostavljača potpuno porazio.
Zlostavljači su osobe koje su nerijetko i same zlostavljane u djetinjstvu ili čak i u kasnijoj dobi. Iz tog razloga izražavaju veliku mržnju prema svojoj okolini. Ljubav ga čini slabim i ranjivim, pa se odlučuje da mu mržnja bude glavni pokretač u životu. Njegova mržnja manifestira se na način da izaziva bol i patnju osobi koju odabere za svoju žrtvu.
Normalnog čovjeka pokreće ljubav. Na nježnost i dobra djela normalan čovjek uzvraća dobrotom, ljubavlju, razumijevanjem. Ljudima kojima je mržnja pokretač, neizmjerno zadovoljstvo pruža upravo činjenica da netko zbog njihovih postupaka pati. To im daje osećaj moći, važnosti i sreće.
CYBER ZLOSTAVLJAČ
Zlostavljača je jako teško prepoznati. Jedan od najvažnijih razloga je taj što se radi o izuzetno dvoličnoj osobi koja živi dvostruki život. To je osoba koja se u društvu predstavlja kao izuzetno, fin, častan čovjek. Često je veseo i duhovit. Uvijek je spreman pomoći drugima. Predstavlja se kao pošten i dobar, pun ljubavi i razumijevanja za svoju obitelj. Supruga i djeca su mu uvijek na prvom mestu, najčešće ih koristi kao štit koju uvijek stavlja ispred sebe.
Spreman je u javnosti glumiti do iznemoglosti, nestrpljivo čekajući trenutak kada će stupiti na svoj teritorij i iza zatvorenih vrata pustiti sadističko biće iz sebe i „nahraniti“ ga.
Što zlostavljač više glumi u javnosti, to je kazna za njegove žrtve veća.
Zlostavljač nije samo manijak koji opsesivno verbalno i virtualno zlostavlja svoje žrtve. On je spreman na sve, čak i na upotrebu sile. Prijeti svojim žrtvama, glavni cilj mu je potpuno uništenje.
Ako je osoba koju je odabrao za žrtvu fizički slabija, upotrebiti će i silu. Ne osobno niti direktno, nego šireći u javnosti mržnju protiv te osobe i nagovarajući druge ljude da žrtvi učine zlo. Poremećaj nastaje ako je osoba koju napada psihički jaka. Tada zlostavljač lagano gubi tlo pod nogama i počinje se osjećati izgubljeno. Kada mu se netko suprostavi, stegnuti lanac puca a klupko se počinje odmotavati.
Ova vrsta maltretiranja traži aktivnu obranu i sudjelovanje u zaštiti svih dijelova društva, od države do pojedinca.
VIRTUALNO ZLOSTAVLJANJE
Zlostavljač provodi teror sistematski. Dugotrajno i sladostrasno razvija suptilne (bolje bi bilo reći perfidne) tehnike psihičkog nasilja, koje nerijetko sadrže i elemente fizičkog zlostavljanja. On svoje žrtve izlaže ponižavanju, zastrašivanju, potcjenjivanju, tračanju, ismijavanju, podmetanju, isključivanju iz poslova i društvenih aktivnosti…
Majstori zlostavljanja nasrću na dostojanstvo i ugled svoje žrtve, programski razarajući njenu psihu i rušeći joj ugled u javnosti i životnoj sredini.
Sve te metode osmišljava i realizira na način da iza sebe ostavlja što manje materijalnih tragova, zbog čega osjeća sigurnost i nedodirljivost.
Posljedice ovakvog ponašanja mogu doslovno biti pogubne po objekte iživljavanja. Cyber kriminal i virtualno zlostavljanje kaznena su djela za koja je propisana višegodišnja kazna zatvora.
Tko su zapravo virtualni zlostavljači?
Stručnjaci ih najčešće opisuju kao ljude “s poremećajem osobnosti, manje inteligentne ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost i igru, dijeljenje i davanje”. Takve osobe agresijom nad žrtvama vrlo često kompenziraju neuspjehe na drugim životnim poljima: ljubavnom, bračnom, seksualnom, društvenom, prijateljskom, roditeljskom…
Zlostavljači se, procjenjuju psiholozi, često bez uspjeha bore s osjećajem vlastite nesposobnosti koji ih gura u agresivnost i zločin. U ekstremnim slučajevima postoje teški psihički slučajevi koji agresivnošću i zlostavljanjem drugih osoba zadovoljovaju svoje sadističke potrebe.
Zlostavljači uživaju tlačiti druge ljude i to rade beskrupulozno.
Fizički zlostavljači razlikuju se od virtualnih. Potaknuti bijesom, alkoholom, suprotstavljanjem koriste silu da bi zastrašili svoju žrtvu i prisilili ju na poslušnost. Zlostavljači koji koriste fizičku silu da bi slomili žrtvu moraju pokazati svoje lice.
Virtualni zlostavljači iznad svega su jadnici i kukavice koji zlostavljaju žrtvu sve do trenutka dok se ne razotkrije tko su zapravo. Kriju se pod lažnim identitetom, lažnom maskom, izmišljenim pričama, brojnim podvalama protiv žrtve. Oni zlostavljaju prikriveni.
Kako reagirati na zlostavljanje?
Pošto su zlostavljači (zlo)aktivni i ofenzivni, a žrtve obično pasivne i defenzivne, one dugo vremena šute i trpe. Međutim, živimo u vremenu u kojem se takav način ponašanja smatra najgorim načinom reagiranja na maltretiranje.
STOP CYBER ZLOČINU I ZLOSTAVLJANJU ODMAH, NE BOJTE SE O TOME GOVORITI JAVNO
Upravo suprotno, problem treba učiniti javnim, prijaviti nasilnika policiji, razotkriti ga, pribjeći sudskoj tužbi ili medijskom problematiziranju slučaja.
To jest za mnoge žrtve zlostavljanja bolno, jer često takvi potezi podrazumijevaju dodatno maltretiranje i uznemiravanje, ali nešto se zaista mora učiniti. Najgore je podnositi zlostavljanje.
Neprocjenjiva je odluka da se protiv dugotrajnog zlostavljanja nešto poduzme. Šutjeti i trpjeti, to je apsolutna propast i nikakvo rješenje. Sa zlostavljačem dijaloga niti razgovora nema. Razgovor sa zlostavljačima je nemoguć. Aktivni zlostavljači poznati su u medicinskoj i kaznenoj praksi kao neuravnoteženi ljudi nedijaloga.
Cyber-zlostavljanje direktno je povezano i sa drugim oblicima cyber-kriminala
Cyber-kriminal podrazumijeva nezakonito ponašanje glede računalnog sustava i mreža, kao i nezakonito posjedovanje, nuđenje i distribuiranje informacija preko računalnih sustava i mreža.
Računala i računalna tehnologija mogu se zloupotrebljavati na razne načine. Sam kriminalitet koji se realizira pomoću računala može imati bilo koji oblik, kao što su krađe, utaje, pronevjere, dok se podaci koji se neovlašteno pribavljaju zloupotrebom informacijskih sustava mogu na razne načine iskoristiti za pribavljanje protupravne koristi.
24 SATNI CYBER ZLOSTAVLJAČ
Cyber-kriminal je; cyber-špijuniranje, hakiranje, cyber-sabotaža, cyber-terorizam, cyber-ratovanje. Ekonomski element obuhvaća cyber-prevare, hakiranje, krađu internet usluga i vremena, piratsku krađu softvera, mikročipova i baza podataka, cyber-industrijsku špijunažu, višestruki identiteti i slično).
Što je to cyber-zlostavljanje?
Cyber-zlostavljanje je pojam koji opisuje uporabu tehnologije radi zlostavljanja, dosađivanja, zastrašivanja ili sramoćenja druge osobe.
Češće korištenje društvenih mreža (i Interneta općenito) zasigurno je utjecalo na povećan broj osoba koji doživljavaju nasilje preko Interneta. Nasilje preko Interneta (eng. cyberbullying, online harassment, Internet violence) danas je „vruća“ tema i predmet zabrinutosti. To je namjeran pokušaj nanošenja štete osobama kroz manipulaciju ili narušavanje odnosa s drugima, i to putem mobitela ili Interneta (Cetin, Yaman i Peker, 2011).
Uključuje: slanje uznemirujućih ili prijetećih poruka, objavljivanje ponižavajućih fotografija, video – isječaka ili komentara o nekome na Web stranicu ili neku od društvenih mreža (npr. Facebook), širenje zlobnih glasina, provaljivanje u e – mail osobe s namjerom da se naruši njezin ugled, otkrivanje osobnih informacija o osobi bez njezina dopuštenja, isključivanje osobe iz neke od grupa na Internetu na kojima se vrši zlostavljanje (npr. na Facebooku), slanje „prerađenih“ fotografija i „uređenih“ dokumenata o nekoj osobi, s namjerom kako bi tu osobu osramotili pred što većim brojem ljudi.
Kako pokazuju podaci novijih istraživanja, najčešćim oblicima nasilja preko Interneta pokazali su se ogovaranje preko Interneta, ruganje preko Interneta i ismijavanje podataka (izjava, fotografija) podijeljenih Internetom. Društvene mreže pokazale su se lokacijom na kojoj se nasilje preko Interneta najčešće događa (npr. Jones, Mitchell i Finkelhor, 2013).
Zašto nasilje preko Interneta?
Neki istraživači pretpostavljaju da se prvenstveno zbog anonimnosti i nedostatka fizičkog kontakta u komunikaciji preko Interneta ljudi ponašaju onako kako se inače ne bi ponijeli u javnom životu. Moguće je da neke karakteristike Interneta olakšavaju nepristojno ponašanje.
Nitko ne zaslužuje da ga se zlostavlja.
Na zlostavljanje ne treba odgovoriti zlostavljanjem. Nasilje na nasilje žrtvu pretvara u počinitelja i pokreće lanac nasilnih reakcija. Najvažnije je zatražiti podršku tijela zaduženih za razotkrivanje takvog oblika kriminala. Ukoliko je osoba u ulozi promatrača nasilja preko Interneta, potrebno je da pruži podršku žrtvi nasilja. Bitno je ne podržavati nasilnika prenošenjem njegove poruke i davanjem pažnje koja će nasilnika ohrabriti u njegovom ponašanju.
Internetsko zllostavljanje je ponižavajuće, zlonamjerno, traje dugo, a žrtva može postati svatko, bez obzira na status.
Zlostavljač često maltretira žrtvu na četiri načina. Vrijeđanje, pogrdna imena ili stalno provociranje smatra se verbalnim i virtualnim zlostavljanjem.
Društveno nije nimalo blaže - primjerice, kad nasilnik širi glasine o žrtvi te je pokušava izolirati i prekinuti prijateljstva s drugim kolegama.
Internetsko zlostavljanje uključuje prijeteće, često dvoznačne, e-mailove ili SMS-ove, a mobing može eskalirati i do udaranja ili fizičkih prijetnji.
- Zlostavljači se tako ponašaju jer žele kontrolirati druge. Za žrtve biraju ljude koje smatraju slabijima i zato je jedna od najvećih pogrešaka izbjegavanje sukoba - napominje dr. Susan Steinman.
Ne morate biti agresivni, no pokažite nasilniku da ne dopuštate da se prema vama ponaša na način koji ne smatrate primjerenim.
Družite se i izgradite mrežu
Umjesto da se zbog zlostavljača zatvorite i ne pojavljujete u javnosti, stvarajte kvalitetne odnose sa svojim kolegama. Tako ćete imati potporu, a zlostavljaču će biti teže okrenuti druge osobe protiv vas, savjetuje stručnjakinja za veze, dr. Michelle Callahan.
Psihoprofil žrtve
žrtve koje zlostavljači biraju sklone su izbjegavanju konflikata, što se posebno odnosi na žene
žrtve su često ljudi izuzetno sposobni u poslu ili omiljeni među kolegama ili oboje
osobe koje otvoreno iskazuju neslaganje s nesposobnim ljudima na visokim pozicijama koje zloupotrebljavaju svoju moć
žrtve su često osobe koji imaju jak osjećaj odgovornosti prema poslu i ljudima te se ne žele uspinjati korporacijskim ljestvama preko tuđih leđa
Budite najbolji što možete
Izgledat će kao da zlostavljač ima pravo što vas omalovažava ako ne radite najbolje što možete.
Ne krivite samog sebe
Nemojte se pitati jeste li učinili nešto zbog čega zaslužujete takav tretman jer je zlostavljanje neopravdano u svim uvjetima.
Bez emocija, molim lijepo
Zlostavljačima je zadovoljstvo vidjeti da su nekog povrijedili, stoga ostanite smireni i racionalni te nemojte pokazati da su vas razljutili ili rastužili.
Psihoprofil zlostavljača
zlostavljači se uživaju osjećati moćnima, posebno kad im je žrtva osoba koja strahuje od njih
osjećaju prijetnju zbog potencijalnog uspjeha drugih te zlostavljanjem hrane ego
po prirodi su perfekcionisti i žele da sve bude onako kako su si oni zamislili
zlostavljanje može biti i ispušni ventil neuspješnih osoba
moguće je da je zlostavljanje posljedica nečijeg poremećaja ličnosti ili mentalnih problema
zlostavljači su često bili i sami zlostavljani
U potrazi za izlazom
Zlostavljač će vas prvo testirati time što će biti mrvicu nepristojan. Možda će se našaliti na vaš račun ili preuzeti zasluge za vašu ideju. Ako uopće ne reagirate, nego pasivno prihvatite takvo ponašanje, zlostavljač zna da je pronašao novu žrtvu i sljedeći put bit će hrabriji.
- Nužno je suprotstaviti se nasilniku jer neprestano zlostavljanje uništava zdravlje - upozorava dr. Susan Steinman. Nakon duljeg razdoblja maltretiranja većina žrtava razvija psihosomatske bolesti, poput migrene, čira na želucu ili astme, depresiju, sindrom kroničnog umora ili posttraumatski stresni poremećaj.
- Kako biste imali dovoljno snage za nadilaženje terora, brinite se za sebe. Pronađite tehniku koja vas smiruje, dovoljno spavajte i ne dopuštajte da verbalno i virtualno zlostavljanje utječe na vaš život - savjetuje dr. Steinman.
- Ne dopustite da vas otrovna okolina uništi - upozorava dr. Steinman.
Potražite pomoć bez imalo straha i srama
Potražite pomoć, bilo u obliku razgovora s kolegom, utjehe prijatelja ili stručnog savjeta odvjetnika, savjetuje dr. Michelle Callahan.
Stručni savjet uistinu zlata vrijedi
Razgovor sa psihologom može vam pomoći dobiti novu perspektivu i pomoći vam da se nosite sa stresom. Ne sramite se otići psihologu - on je stručna osoba školovana za savjetovanje upravo u takvim situacijama.
Budite odvažni i odredite granice
Ne dopustite da vas zlostavljač zastraši. Odredite granice do kojih može ići i pokažite mu da je njegovo ponašanje neprihvatljivo. Budite odvažni i ne prezajte ni pred čim za obranu svog integriteta.
Neka sve bude dokumentirano
Vodite dnevnik o tome što se dogodilo, kad i tko je bio nazočan kako biste imali dokaze ako situacija toliko eskalira da se morate obratiti policiji. Ako ste žrtva internetskog zlostavljanja, čuvajte mailove.
Raspitajte se o problemu
Saznajte sve što možete o internetskom zlostavljanju. Raspitajte se o svojim pravima. Što više znate, to ćete imati veću šansu obraniti se i pokazati da ste u pravu.
Ne možete promijeniti zlostavljača
Istinska promjena ponašanja težak je posao koji zahtijeva puno truda i vremena. Ljubaznošću i trpljenjem uvreda nećete promijeniti zlostavljača sve dok on (ili ona) ne prizna da ima problem i ne poželi ga riješiti.
Najbolje što možete učiniti je ne spuštati se na njihov nivo te na agresiju nemojte odgovarati agresijom.
STOP NASILJU NA INTERNETU
STOP VIRTUALNOM ZLOSTAVLJANJU
Usvojena i proglašena od Opće skupštine Rezolucijom 217 A (III) 10. prosinca 1948.
PREAMBULA
Budući da je priznanje urođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu, budući da je nepoštivanje i zanemarivanje ljudskih prava rezultiralo barbarskim postupcima koji vrijeđaju savjest čovječanstva i da je izgradnja svijeta u kojemu će ljudska bića uživati slobodu govora i uvjerenja te biti slobodna od straha i neimaštine, proglašena najvećom težnjom svih ljudi, budući da je bitno ljudska prava zaštititi vladavinom prava, kako čovjek ne bi morao pribjeći, kao krajnjem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja, budući da je bitno promicati razvoj prijateljskih odnosa među narodima, budući da su narodi Ujedinjenih naroda u Povelji ponovno potvrdili svoju vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe i jednaka prava muškaraca i žena te odlučili promicati društveni napredak i bolje uvjete života u većoj slobodi, budući da su se države članice obvezale da u suradnji s Ujedinjenim narodima osiguraju promicanje općeg poštovanja i primjene ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući da je opće razumijevanje tih prava i sloboda od najvećeg značaja za puno ostvarenje te obveze, sada, stoga,
Opća skupština proglašava ovu Opću deklaraciju o ljudskim pravima kao zajedničko mjerilo postignuća svih naroda i nacija, kako bi svaki pojedinac i svako tijelo u društvu, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, težili poučavanjem i obrazovanjem promicati poštovanje ovih ljudskih prava i sloboda te kako bi se postupnim domaćim i međunarodnim mjerama osiguralo njihovo opće i djelotvorno priznanje i primjena među narodima država članica i među narodima na područjima pod njihovom jurisdikcijom.
Članak 1.
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva.
Članak 2.
Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status.
Nadalje, ne smije se praviti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili područja kojemu neka osoba pripada, bilo da je to područje neovisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili mu je na neki drugi način ograničen suverenitet.
Članak 3.
Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.
Članak 4.
Nitko se ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuju se u svim njihovim oblicima.
Članak 5.
Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.
Članak 6.
Svatko ima pravo da ga se svugdje pred zakonom priznaje kao osobu.
Članak 7. Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija, kao i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju.
Članak 8.
Svatko ima pravo na djelotvorno pravno sredstvo pred nadležnim domaćim sudovima zbog djela kojima su povrijeđena njegova temeljna prava zajamčena ustavom ili zakonom.
Članak 9.
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhićenju, zatvaranju ili izgonu.
Članak 10.
Svatko je jednako ovlašten na pravično i javno saslušanje od strane neovisnog i nepristranog suda pri utvrđivanja njegovih prava i obveza i bilo koje kaznene optužbe protiv njega.
Članak 11.
1.Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da ga se smatra nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom u javnom postupku u kojem su mu pružena sva jamstva potrebna za obranu.
2. Nitko ne može biti proglašen krivim za bilo koje kazneno djelo počinjeno bilo kojim činom ili propustom koje, u času počinjenja, po unutrašnjem ili međunarodnom pravu nije bio predviđeno kao kazneno djelo. Isto tako se ne može odrediti teža kazna od one koja je bila primjenjiva u času kad je kazneno djelo počinjeno.
Članak 12. Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.
Članak 13.
1. Svatko ima pravo na slobodu kretanja i boravka unutar granica svake države.
2. Svatko ima pravo napustiti svoju i bilo koju drugu zemlju i vratiti se u svoju zemlju.
Članak 14.
1. Svatko pred progonom ima pravo tražiti i dobiti utočište u drugim zemljama.
2. Na to se pravo ne može pozivati u slučaju progona koji su izravna posljedica nepolitičkih zločina ili djela protivnih ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.
Članak 15.
1. Svatko ima pravo na državljanstvo.
2. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svoga državljanstva niti mu se smije uskratiti pravo na promjenu državljanstva.
Članak 16.
1. Punoljetni muškarci i žene imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj bez ikakvih ograničenja glede rase, državljanstva ili vjeroispovijedi. Oni su ovlašteni na ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i tijekom razvoda.
2. Brak se može sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje namjeravaju stupiti u brak.
3. Obitelj je prirodna i temeljna društvena jedinica te je ovlaštena na zaštitu društva i države.
Članak 17.
1. Svatko ima pravo vlasništva samostalno ili u zajednici s drugima.
2. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svojeg vlasništva.
Članak 18.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima.
Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
Članak 20.
1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.
2. Nitko se ne smije prisiljavati na pripadanje nekoj udruzi.
Članak 21.
1. Svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojom zemljom neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.
2. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji.
3. Volja naroda je temelj državne vlasti; ta se volja mora izražavati na redovnim i poštenim izborima, koji se provode uz opće i jednako pravo glasa, tajnim glasovanjem ili nekim drugim jednako slobodnim glasačkim postupkom.
Članak 22. Svatko kao član društva ima pravo na socijalnu sigurnost i ovlašten je na ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava neophodnih za njegovo dostojanstvo i slobodan razvoj njegove osobnosti putem državnih napora i međunarodne suradnje te u skladu s organizacijom i mogućnostima svake pojedine države. Članak 23.
1. Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.
2. Svatko bez ikakve diskriminacije ima pravo na jednaku naknadu za jednak rad.
3. Svatko tko radi ima pravo na pravednu i primjerenu naknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava život dostojan čovjeka i koja se prema potrebi dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite.
4. Svatko ima pravo osnivati i pristupati sindikatima kako bi zaštitio svoje interese.
Članak 24.
Svatko ima pravo na odmor i slobodno vrijeme, uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodični plaćeni dopust.
Članak 25.
1. Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući prehranu, odjeću, stanovanje, liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili nekog drugog nedostatka sredstava za život u uvjetima koji su izvan njegove kontrole.
2. Materinstvu i djetinjstvu pripada posebna skrb i pomoć. Sva djeca, bila ona rođena u ili izvan braka trebaju uživati istu socijalnu zaštitu.
Članak 26.
1. Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, barem na osnovnom i temeljnim stupnjevima. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno. Tehničko i stručno obrazovanje mora biti opće dostupno, a visoko obrazovanje mora biti jednako dostupno svima na osnovi uspjeha.
2. Obrazovanje treba biti usmjereno punom razvoju ljudske osobnosti i jačanju poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono mora promicati razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo među svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama te podupirati djelovanje Ujedinjenih naroda na održavanju mira.
3. Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu.
Članak 27.
1. Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom razvoju i njegovim koristima.
2. Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koja proizlaze iz bilo kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela kojemu je autor. Članak 28.
Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu potpuno ostvariti.
Članak 29.
1. Svatko ima obveze prema zajednici u kojoj je moguć slobodan i cjelovit razvoj njegove osobnosti.
2. U korištenju svojih prava i sloboda svatko može biti podvrgnut samo onim ograničenjima koja su utvrđena zakonom, isključivo radi osiguranja potrebnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih te radi ispunjenja pravednih zahtjeva morala, javnog reda i općeg blagostanja u demokratskom društvu.
3. Ta se prava i slobode ni u kojem slučaju ne smiju koristiti protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.
Članak 30. Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda.
Ova Odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Klasa: 004-01/09-04/03 Urbroj: 5030104-09-1 Zagreb, 12. studenoga 2009.
Predsjednica Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.
